Umjetna inteligencija (AI) može se razvijati na različite načine. Na jednom kraju spektra, AI se smatra prolaznom modom, dok se na drugom kraju prikazuje kao distopijska sila koja će masovno ukloniti radna mjesta i destabilizirati gospodarstva. Tržišta se kreću između skepticizma i straha od propuštanja prilike, dok se sama tehnologija brzo razvija i investicije ulaze brže nego u posljednjim desetljećima. Mnogi današnji vođe mišljenja u financijama i ekonomiji smatraju da će financijski kraj ostati isti kao što je bio posljednjih godina. Prije dvije godine, Joseph Davis, globalni glavni ekonomist u Vanguardu, i njegov tim željeli su razviti svoje stajalište o AI tehnologiji na temelju povijesnih podataka. Njihov istraživački okvir, Vanguard Megatrends Model, sugerira da AI ima potencijal postati tehnologija opće namjene koja povećava produktivnost, preoblikuje industrije i poboljšava ljudski rad umjesto da ga zamijeni. Ukratko, AI neće biti ni marginalan ni distopijski.
“Naši nalazi sugeriraju da će nastavak status quo, osnovna očekivanja većine ekonomista, zapravo biti najmanje vjerojatan ishod”, kaže Davis. “Predviđamo da će AI imati još veći učinak na produktivnost nego osobno računalo. A scenarij u kojem AI transformira gospodarstvo daleko je vjerojatniji od onog u kojem AI razočarava, a fiskalni deficiti dominiraju.”
Davis ne uljepšava stvari. Iako AI obećava gospodarski rast i produktivnost, bit će disruptivan, posebno za poslovne vođe i radnike u sektorima znanja. “AI će vjerojatno biti najdisruptivnija tehnologija koja će promijeniti prirodu našeg rada od osobnog računala”, kaže Davis. Istraživanje je pokazalo da postoji potencijal za gubitak radnih mjesta u više od 20% zanimanja zbog AI automatizacije, no većina poslova, vjerojatno četiri od pet, rezultirat će mješavinom inovacija i automatizacije. Vrijeme radnika će se sve više preusmjeriti na zadatke od veće vrijednosti i jedinstveno ljudske.
AI bi mogao poslužiti kao kopilot raznim ulogama, obavljajući ponavljajuće zadatke i općenito pomažući u odgovornostima. Davis tvrdi da tradicionalni ekonomski modeli često potcjenjuju potencijal AI jer ne istražuju dublje strukturne učinke tehnoloških promjena. “Većina pristupa razmišljanju o budućem rastu, poput BDP-a, ne uzima dovoljno u obzir AI”, objašnjava. Automatizacija povećava produktivnost radnika obavljanjem rutinskih zadataka; augmentacija omogućuje tehnologiji da djeluje kao kopilot, pojačavajući ljudske vještine; a stvaranje novih industrija stvara nove izvore rasta.
Istraživanje sugerira da bi razlog za relativno nizak rast produktivnosti u posljednjim godinama mogao biti nedostatak automatizacije. Unatoč desetljeću brze inovacije u digitalnim i automatizacijskim tehnologijama, rast produktivnosti kasni otkako je nastala financijska kriza 2008. godine. Davis vjeruje da je automatizacija usvojena na krivim mjestima. “Iznenadilo me koliko je malo automatizacije bilo u uslugama poput financija, zdravstvene zaštite i obrazovanja”, kaže. Sektor usluga čini više od 60% BDP-a SAD-a i 80% radne snage te je doživio neka od najnižih rasta produktivnosti. Davis tvrdi da će AI ovdje napraviti najveću razliku.



