Na neki način, Altmanov plan je staro pitanje. Već je 2021. godine pisao o radikalnijoj verziji ovog plana, predlažući da sve kompanije iznad određene vrijednosti (ne samo AI kompanije) plaćaju 2,5% svoje tržišne vrijednosti svake godine u fond koji bi Amerikanima isplaćivao godišnje naknade. U travnju ove godine, OpenAI je opisao uži prijedlog koji se blisko odnosi na ono o čemu Altman navodno razgovara s Trumpom. Ova ideja ima široku političku privlačnost: senator Bernie Sanders predložio je da Amerikanci dobiju 50% udjela u vrhunskim AI kompanijama.
Koja je logika iza ovoga? Za potencijalne primatelje, razlozi su dvojaki. Prvo, AI uči iz ljudskog rada—knjiga, filmova, umjetnosti—ali AI kompanije obično nikad ne isplaćuju autore tog rada. Besplatni udjel mogao bi poslužiti kao oblik naknade. Drugo, isplata bi mogla umanjiti široku zabrinutost da će AI uzrokovati kolaps tržišta rada (iako se ekonomisti ne slažu) pružajući sigurnosnu mrežu.
Koliko velika može biti ta sigurnosna mreža je tema rasprave. Detalji najnovijeg prijedloga OpenAI-a su oskudni, ali recimo da bi vlada izravno distribuirala ovaj udjel Amerikancima. Nakon runde financiranja u ožujku, tvrtka je bila procijenjena na 852 milijarde dolara, što znači da bi 5% udjela u OpenAI-u danas vrijedilo oko 42,6 milijardi dolara (tvrtka navodno odgađa svoj IPO dok ne dostigne procjenu od 1 trilijun dolara, što nije lako s obzirom na to da jako troši na podatkovne centre i još uvijek nije ostvarila dobit). Distribucija tih 42,6 milijardi dolara ravnomjerno među otprilike 133 milijuna američkih kućanstava značila bi da bi svako kućanstvo dobilo oko 320 dolara u udjelu. No, ako bi to funkcioniralo poput drugih fondova bogatstva, vlada ne bi izravno davala udjele Amerikancima, nego bi dopustila da fond raste, a zatim dijelila dio povrata svima, možda isplaćujući veće iznose kada i ako AI kompanije ikada počnu održivo ostvarivati dobit.
Ako se ova dividenda ostvari, što je u tome za tehnološke kompanije? Altman se nada da bi obećanje isplata moglo pomoći u vraćanju javnog mišljenja prema AI kompanijama. (Većina Amerikanaca ne vjeruje da kompanije odgovorno koriste AI i protive se izgradnji podatkovnih centara u svojim područjima, a polovica njih više je zabrinuta nego uzbuđena zbog sve veće prisutnosti AI u svakodnevnom životu.)
No, veća nagrada za OpenAI mogla bi biti to što administracija Trumpa voli sklapati tehnološke poslove—poput udjela u Intelu i dijela prodaje Nvidije Kini, među ostalim. Održavanje dobrih odnosa s administracijom trenutno je ključno za AI kompanije (samo pitajte Anthropic). To bi moglo značiti da vaši modeli neće biti ocijenjeni kao rizik u opskrbnom lancu ili da ćete dobiti veću pomoć Bijele kuće u zaustavljanju svojih konkurenata iz Kine.
Moja glavna misao je da ti planovi trenutno djeluju više kao priča nego kao politika. Altman o nekoj verziji ove ideje govori već pet godina i navodno ju je izložio predsjedniku Trumpu ubrzo nakon što je preuzeo dužnost, no još uvijek nema konkretnih naznaka da se oblikuje konkretan plan. Ambiciozniji prijedlog iz Sandersa ima još manje šanse za uspjeh. Međutim, ono što ovi planovi otkrivaju je koliko je budućnost AI još uvijek otvorena za raspravu. Altman je inspiraciju za svoj plan pronašao u Aljaskanskom trajnom fondu, koji je osnovan 1970-ih kako bi Aljascima omogućio udio u profitima od nafte. Ideja se temeljila na dva pretpostavke: da je nafta zajednički resurs i da će s vremenom nestati. Altman se čini spremnim priznati prvu tvrdnju o AI. No, oklijevao bi s drugom, obećavši da će AI generirati izvanredno bogatstvo tijekom desetljeća koja dolaze. Bez obzira na to hoće li Amerikanci ikada primiti ček, stvarna svrha prijedloga može biti uvjeravanje da će AI ekonomski bum biti dovoljno velik za dijeljenje.
