Autori osporavaju podjelu Anthropicove nagodbe s izdavačima i agentima

Spor se preselio s Anthropicova računa na ugovore o knjigama

Nakon što je sud u srpnju konačno odobrio nagodbu, administrator je počeo objedinjavati zahtjeve svih osoba i tvrtki koje polažu prava na pojedinu knjigu. U toj su fazi autori dobili uvid u postotke koje su prijavili izdavači, koautori i drugi podnositelji. TechCrunch, Authors Guild i Writer Beware izvijestili su da su brojni autori počeli osporavati takve alokacije. Problem više nije iznos koji Anthropic mora uplatiti, nego određivanje kome pripada novac za svako od približno 482.000 kvalificiranih djela.

Prema pravilima nagodbe, zadana podjela za trgovačke knjige i izdanja sveučilišnih nakladnika iznosi 50 prema 50 između autorske i izdavačke strane. Ako postoji više autora ili izdavača, svaka strana dodatno dijeli svoj dio. Autor koji je knjigu objavio samostalno ili kojemu su izdavačka prava vraćena može tražiti cijelu alokaciju. Obrazovna i stručna izdanja nemaju isti automatski omjer jer njihovi ugovori češće sadrže drukčije odredbe o pravima i naknadama.

Autori sada prijavljuju da se kod nekih djela izdavači pojavljuju sa zahtjevom od 50 ili 100 posto iako su prava, prema njihovim tvrdnjama, vraćena. Kod drugih knjiga koje su još u tisku prijavljen je stopostotni izdavački udio umjesto zadane polovice. Ti navodi ne dokazuju namjerno prisvajanje: Authors Guild kaže da su pojedini izdavači već obavijestili administratora da su stopostotni postotak odabrali greškom te da se podaci ispravljaju.

Zašto su se među podnositeljima pojavili i agenti

Posebnu je pozornost izazvala pojava književnih agencija sa zahtjevima od 15 do 25 posto. Takav postotak nalikuje uobičajenoj agentskoj proviziji, ali provizija za pregovaranje i naplatu prihoda nije nužno isto što i vlasništvo nad autorskim pravom. Authors Guild izričito navodi primjer agenta koji je prijavio 15 posto kao situaciju koju autor treba provjeriti. Writer Beware bilježi više prijava različitih agencija, ali nema potpune podatke o ukupnom broju takvih slučajeva.

Postoji i administrativno objašnjenje. U mnogim izdavačkim ugovorima agent je naveden kao primatelj uplata u ime autora, nakon čega odbija ugovorenu proviziju i prosljeđuje ostatak. Jedan agent citiran u izvještajima kaže da se agencija mogla pojaviti u sustavu zato što su izdavači preuzeli podatke iz takve klauzule, a ne zato što je agent sam zatražio dio nagodbe. Zbog toga svaki zapis treba usporediti s konkretnim ugovorom prije zaključka da je zahtjev neosnovan.

Kako se osporena raspodjela rješava

Postupak predviđa nekoliko koraka. Nositelj prava može potvrditi predloženu raspodjelu ili je osporiti, priložiti izdavački ugovor, pismo o povratu prava ili drugi dokaz te pokušati postići dogovor s ostalim podnositeljima. Ako spor ostane neriješen, o omjeru može odlučiti posebni neutralni arbitar imenovan u sklopu nagodbe. To znači da sporni zahtjev ne mora poništiti pravo na isplatu, ali može odgoditi novac dok se ne razjasni tko ima pravni ili korisnički interes u djelu.

Prema informacijama udruge Textbook and Academic Authors Association, isplate za djela kod kojih su svi nositelji prava usuglasili omjer trebale bi početi najkasnije do 15. studenoga. Osporena djela trebala bi doći na red nakon sporazuma ili odluke arbitra. Iznos za pojedinu knjigu često se opisuje kao približno 3.000 dolara prije određenih odbitaka i raspodjele, ali stvarni primitak autora ovisi o broju nositelja prava, ugovoru, troškovima postupka i konačnom iznosu fonda.

Nagodba ne rješava šire pitanje treniranja AI-ja

Spor Bartz protiv Anthropica često se pojednostavljeno opisuje kao presuda o tome smiju li AI tvrtke trenirati modele na knjigama. Sudski je ishod uži. Ranija odluka razlikovala je transformativnu uporabu zakonito pribavljenih djela za treniranje od stvaranja i čuvanja središnje biblioteke piratskih kopija. Nagodba se odnosi na preostale zahtjeve povezane s tim piratskim zbirkama, a ne predstavlja opću licencu za buduće treniranje niti konačno pravilo za sve druge sporove između autora i AI industrije.

Upravo zato je sadašnja rasprava važna i izvan pojedinačnih isplata. Nagodba je stvorila veliku, ali jednokratnu masu novca; faza raspodjele pokazuje koliko su stvarni lanci prava složeniji od jednostavne podjele između tehnološke tvrtke i autora. Izdavač može imati isključivo pravo reprodukcije, autor korisnički interes kroz tantijeme, agent pravo na proviziju, a prava se tijekom godina mogu vratiti ili prenijeti. Bez ažurnih ugovora i evidencija ni rekordni fond ne jamči jednostavnu naknadu.

Za sada nema javnog zbroja svih pogrešnih i osporenih prijava. Dostupni izvještaji temelje se na uputama organizacija autora, pojedinačnim slučajevima i odgovorima nekih izdavača, pa nije opravdano zaključiti da je većina od stotina tisuća alokacija netočna. Potvrđeno je, međutim, da mehanizam osporavanja već radi i da se dio pogrešnih postotaka ispravlja. Uspjeh nagodbe zato se više neće mjeriti samo rekordnim iznosom, nego i time može li administrator transparentno i pravodobno razriješiti sukobljene zahtjeve.