Požar u nedovršenoj zgradi golemog kampusa Lake Mariner u američkoj saveznoj državi New York otvorio je pitanje tko stvarno odgovara kada AI podatkovni centar ima više vlasnika, zakupaca, financijera i krajnjih korisnika. Prema istrazi Ars Technice, lokalni vatrogasci početkom lipnja ušli su u objekt bez funkcionalnog alarma i sustava gašenja, uz tri hidranta bez vode i sigurnosnu dokumentaciju koja je navodno izgorjela. Nitko nije ozlijeđen, ali slučaj pokazuje kako se operativna, financijska i reputacijska odgovornost može raspršiti kroz složen korporativni lanac.

Vatrogasci su ušli „naslijepo”

Požar je početkom lipnja izbio u bivšoj zgradi za obradu vode, koja se preuređivala u sklopu Lake Marinera. Zapovjednik Barker Fire Departmenta Steve Matisz rekao je lokalnim medijima da je prostor bio bez funkcionalnog alarma i protupožarnog sustava. Zbog teškog crnog dima iz kemikalija koje nisu mogli identificirati, vatrogasci su trebali sigurnosne listove materijala, no rečeno im je da su ti dokumenti izgorjeli. Vodu su morali dopremati jer tri hidranta na lokaciji nisu radila.

TeraWulf je Arsu poslije odgovorio da snosi odgovornost za operativnu sigurnost i koordinaciju sa službama te da je nakon zajedničkog pregleda uveo kutije s ključevima za hitne službe, dodatne hidrante i prijenosne komplete sigurnosnih listova. No Matisz je sredinom kolovoza rekao da je predstavnik za sustav ključeva tek došao na lokaciju te da, koliko on zna, hidranti još nemaju vodu. Tvrdnje kompanije i stanje koje opisuje lokalni zapovjednik zato nisu potpuno usklađeni.

Četiri uloge, jedan kampus

Lake Mariner nastao je na mjestu nekadašnje termoelektrane na ugljen. TeraWulf posjeduje i vodi podatkovnu infrastrukturu, ali zemljište unajmljuje od kompanije povezane s vlastitim izvršnim direktorom. Fluidstack je zakupac velikog dijela budućeg AI kapaciteta. Google nije operater, no jamči za dio Fluidstackovih obveza i zauzvrat ima varante koji bi mu mogli donijeti približno 14 posto vlasništva u TeraWulfu. Ars u taj lanac uključuje i Anthropic kao izvor potražnje za računalnim kapacitetom.

Službeni podaci TeraWulfa pokazuju razmjere projekta. Kampus je krajem lipnja imao 81 megavat aktivnog računalnog kapaciteta visokih performansi, a u srpnju 102 megavata. Ugovoreno kritično IT opterećenje iznosilo je 438 megavata, od čega se približno 378 odnosi na Fluidstack. Bliski plan predviđa približno 500 megavata ukupnog kapaciteta, uz mogućnost kasnijeg rasta do 750 megavata ako stignu dodatna odobrenja.

Financijska moć nije isto što i lokalna odgovornost

Fluidstackovi najmovi trebali bi TeraWulfu donijeti oko 6,7 milijardi dolara ugovorenog prihoda, dok Googleov financijski oslonac doseže 3,2 milijarde dolara. Takva struktura omogućuje brzu gradnju vrlo skupog kapaciteta bez toga da jedna kompanija sama financira cijeli projekt. Istodobno otežava jednostavan odgovor na pitanje tko bi trebao nadzirati sigurnost, provjeravati okolišna obećanja ili javno odgovarati zajednici kada nastane problem.

Lokalna korist također je predmet spora. Ars navodi da je projekt 2019., pri traženju povlaštene cijene električne energije, obećavao 165 stalnih radnih mjesta i 85 milijuna dolara ulaganja. Prezentacija iz 2024. za puni je kampus predvidjela samo 35 do 40 zaposlenih. Podatkovni centri zapošljavaju mnogo ljudi tijekom gradnje, ali nakon dovršetka velike količine električne energije i zemljišta ne znače nužno proporcionalan broj trajnih radnih mjesta.

Obećanja o struji teško je pratiti kroz ugovorni lanac

Anthropic je u veljači objavio da će plaćati sve mrežne nadogradnje potrebne za njegove podatkovne centre, pomoći dovesti novu proizvodnju struje na mrežu i nadoknaditi cjenovne učinke dok novi izvori ne budu spremni. Međutim, sama objava razlikuje projekte razvijene izravno za Anthropic od postojećih centara u kojima se kapacitet samo unajmljuje. Za tu drugu skupinu kompanija kaže da još istražuje dodatne načine rješavanja učinka vlastitih radnih opterećenja.

TeraWulf Lake Mariner opisuje kao kampus napajan jeftinom, niskougljičnom mrežom. Ars je ipak utvrdio da kompanije uključene u projekt nisu pokazale zajednički javni mehanizam kojim bi se provjerilo koliko je potrošene energije doista bez emisija. Regionalni miks može biti pretežno nuklearni i hidroenergetski, ali to nije isto što i ugovor kojim se svaka megavatsatna jedinica može povezati s određenim čistim izvorom.

Pravila stižu nakon dozvola

Njujorški zakonodavci predložili su Responsible Data Center Development Act, koji bi za nove velike projekte uveo širu okolišnu procjenu, pravila energetske učinkovitosti, standarde rada i ulaganja u zajednice domaćine. Predviđen je i jednogodišnji zastoj novih dozvola za objekte od najmanje 20 megavata. Guvernerka je u međuvremenu uvela uži moratorij za nove hiperskalne dozvole iznad 50 megavata.

Lake Mariner je ključni test ograničenja takvog pristupa: projekt je dozvole dobio prije novih mjera, pa gradnja može nastaviti unatoč požaru i otvorenim pitanjima o vodi, buci, radnim mjestima i provjeri energetskih tvrdnji. Istraga zato ne dokazuje da je cijeli model AI podatkovnih centara neodrživ, nego pokazuje da ugovorna složenost raste brže od javnih mehanizama odgovornosti. Bez jasnog imenovanja operatera, zakupca, financijera i krajnjeg korisnika, lokalna zajednica lako ostaje jedina strana koja neposredno osjeća posljedice.

Zašto je važno

Lake Mariner pokazuje da se sigurnosni, energetski i lokalni rizici AI infrastrukture mogu izgubiti između operatera, zakupca, financijera i krajnjeg korisnika, iako projekt raspolaže milijardama dolara.

Hrvatska / EU kontekst

Slučaj nema izravnu vezu s Hrvatskom ili Europskom unijom, ali je relevantan za svako tržište koje odobrava velike AI podatkovne centre s više ugovornih strana: regulator mora unaprijed znati tko odgovara za sigurnost, mrežne troškove i provjeru okolišnih obećanja.

Što još ne znamo

  • Najdetaljniji navodi o stanju hidranta sredinom kolovoza i komunikaciji kompanija potječu iz istrage Ars Technice; nema javnog zajedničkog zapisnika svih uključenih strana.
  • Googleovi varanti predstavljaju moguć budući vlasnički udio, a ne dokaz da Google sada operativno upravlja kampusom.
  • Nije javno prikazan jedinstven sustav kojim bi TeraWulf, Fluidstack, Google i Anthropic zajedno provjeravali sigurnosne i energetske obveze na Lake Marineru.